OBAVIJEST
LJUDI, ZATVARAM OVAJ BLOG I JER SE VRAĆAM PISATI SVOJ STARI BLOG O CHLOE CANDLER (http://chloeinhogwarts.blog.hr) NO S MALIM PROMJENAMA. NAIME, OVU PRIČU KOJU SAM TU ZAPOČELA O CRNOM SAFIRU ĆU NASTAVITI UPRAVO NA ONOM BLOGU PA AKO VAM JE OVO BILO ZANIMLJIVO, TAMO ĆETE ČITATI NASTAVAK. VAŠA CHLOE TJ. JESSIE TJ. ANNA!
27.11.2006. u 20:21
° 9 thoughts of the world ° Print ° # °
Prolaz koji nikud ne vodi
Jednog nedjeljnog jutra na oglasnoj ploči u Griffindorskoj društvenoj prostoriji je izašla velika obavjest da se svi učenici i osoblje Hogwartsa mora okupiti u Velikoj dvorani radi jedne velike obavjesti. Zato smo Luna, Alex i ja pošli tamo gdje smo sjeli za griffindorski stol, no ovog puta na njemu nije bilo hrane, kao svakog jutra kad bi sišli na doručak. Nakon što smo se svi smjestili za stolove, a nastavnici i ostalo osoblje su sjedili za svojim stolom, ustao je Dumbledore.
Zavladala je tišina. Svi su buljili u Dumbledorea.
Sjeo je i odmah započeo razgovor s profesoricom McGonagall. Na četiri domska stola je opet bila hrana i svi su počeli jesti i raspravljati o obavjesti koju su upravo čuli.
ALEX: Ja mislim da zvuči kao i zabrana koju smo dobili na prvoj godini kad nismo smjeli na treći kat, sjećate se?
LUNA: Da, zato što se tamo nalazio Kamen mudraca. Što ako sad sakrivaju...Crni safir?
JA: Stvarno to misliš?
ALEX: Čudno, no slažem se s Lunom. Konačno da su i njezina usta progovorila nešto pametno.
LUNA: Začepi da moja usta ne bi progovorila kletvu! Nego...kad ćemo ići proviriti?
JA: Molim?!
ALEX: Zar nisi čula zabranu? Ne smijemo onuda prolaziti!
LUNA: Pa?!
JA: Nešto nas može proždrijeti ili gore, mogu nas izbaciti iz škole!
LUNA: Pobrkala si važnosti!
ALEX: Ja tamo ne idem!
LUNA: Naravno da ideš ako ne želiš da Cho otkrijem da nosiš aparatić za zube preko noći!
ALEX: Onda...kad idemo?
LUNA: Takvog te volim dragoviću!
JA: Ali ne smijemo tamo ići! Nema šanse da vam se pridužim u ovoj suludoj ideji!
No ipak jesam. Luna zna biti jako uvjerljiva u svojim pothvatima, pa sam im se pridružila. No pošto sam animagus, preobrazila sam se puha i sakrila se u Luninu džepu od pelerine sve do prolaza Budalastog Babuna. Na žalost, put do tamo nije bio baš bajan. Prvo su se Alex i Luna postađali, a onda je naišla Michelle.
ALEX (ne baš sretno): Bok Michelle!
MICHELLE: Što ti i Luna radite sami? Gdje vam je Anna?
ALEX: Baš ju...baš ju tražimo.
MICHELLE: Ma daj Alex! Nisi dobar glumac! Znam ja što vi radite!
Zapela mi je knedla u grlu.
ALEX (laže): Da, točno!
LUNA: Zapravo, mi smo malo prestariji da se to ig...
Luna je naglo zašutjela kad je ugledala Alexov pogled.
MICHELLE: Uuu, rado!
ALEX: Super! Ovako, svugdje smo tražili osim u tamnicama i po ženskim WC – ima. Ti možeš ići tamo pogledati, a mi idemo do tamnica. Ako ju nađeš, dođite do nas!
MICHELLE: Ok, već jurim!
Kad je Michelle otišla, Alex i Luna su prasnuli u smijeh, a i ja bi s njima da se životinje smiju. Umjesto toga sam samo zamahnula svojim malim repićem. Kad smo došli do prolaza Budalastog Babuna, izašla sam iz Luninog džepa i skočila sam joj na lijevo rame. Kroz prolaz nismo mogli proći. Kad bi došli do vrata, neka nevidljiva sila bi nas odbacila.
ALEX: Ne znam, ali bolje da otiđemo odavde! Skoro sam slomio glavu na ovom kipu Viteza kretenskog dok nas je ova nevidljiva sila odbacila!
JA (preobrazila sam se opet u čovjeka): Idemo, prije no što sretnemo Michelle ili nekog od nastavnika!
Došavši do društvene prostorije, moram priznati da mi zapravo bilo i drago što nismo uspjeli. Ne bih željela umrijeti bolnom smrću kako je rekao Dumbledore.
LUNA: Što?
ALEX: Zašto su nam zabranili da onuda prolazimo, ako su stavili tu silu da štiti prolaz?
JA: Pa, nisu mogli nakon tog upozorenja ostaviti prolaz nezaštičen. Kao da bi samo upozorenje spriječilo učenike da onuda prolaze! Vjerovatno da smo i skužili kako priječi tu silu, na drugoj strani prolaza se nalazi nešto još puno gore.
ALEX: Dobro su osmislili to sa tom nevidljivom silom. Nijedan učenik ju sigurno ne zna onesposobiti.
LUNA: A ako su s tako potrudili da zaštite taj prolaz, znači da je u njemu nešto stvarno važno!
Na to nisam znala što da kažem. U potpunosti sam se slagala s Lunom. Ta pa ne bi se toliko mučili postaviti sve te zaštitne sustave da se s druge strane prolaza ne nalazi nešto važno? Je li uistinu to doista Crni safir ili nešto drugo? Postoji još mnogo toga što bi se tamo moglo nalaziti. Ima li ikakve veze to sve s onim pismom? To je zapravo posrednik Crnog safira? I kakve veze imam ja sa svim tim? Pitanja je bilo sve više, a odgovora ni jednog, što mi nije pružalo veliku utjehu...
23.11.2006. u 20:36
° 15 thoughts of the world ° Print ° # °
Legendarni Crni safir
17.11.2006. u 20:50
° 10 thoughts of the world ° Print ° # °
Iskre, plameni i požari ljubavi
Bojala sam se da me nakon onog u knjižnici, Madame Pince više neće pustiti da posuđujem knjige, no hvala Bogu da se to nije ostvarilo. Nakon što sam odradila svoju kaznu (i McGonagalličinu i Snapeovu), pred mnom je bio predivan sunčan vikend koji je pružao mnoge mogućnosti: ljenčarenje vani, igranje hrakometa, piknik ispod breze pored jezera... Na žalost, zbog brojih zadaća, nisam mogla iskoristiti prednosti posljednjih ljetnih sunčevih zraka nego sam zaglavila s Lunom i Alexom u zagušljivoj knjižnici. Razmišljala sam o spoznaji da je ovo možda posljednji put ove godine da će biti ovako lijepo vrijeme, a ja ne uživam u njemu. Zato sam odlučila da ću ubuduće više zadaća pisati preko tjedna.
Kad me Madame Pince zamolila da joj pomognem neke knjige vratiti na police, nisam joj to mogla odbiti jer sam joj dugovala. Zato sam natovarila knjige na ruke tako da nisam ništa vidjela. Zato i nije bilo čudno kad sam se zaletjela u nekoga. Pala sam na pod, a sve knjige u bile oko mene. U nadi da Madame Pince to neće vidjeti, počela sam ih skupljati. Onda sam vidjela da ih je jedim trzajem štapića netko stavio na hrpu. Bio je to neki medeni dečko. Odmah sam ga prepoznala kao ravenclawskog goniča, Matta Tannera.
JA: Hvala, ne bi htjela da me Madame Pince vidi kako zabušavam! Ovaj... ja sam Anna Summers.
MATT: Drago mi je, Matt Tanner. Čuj, obično ovo ne radim ovako spontano, no bi li željela...
JA: Rado!
MATT: Super! Onda, sljedeći puta kad idemo u Hogsmade?
JA: Zvuči super!
Tad se nidkuda stvorio Jason Leal. Jason je odvratni mali štreberko koji je u mene zaljubljen od dana kad me upoznao, no ja prema njemu osjećam samo aroganciju.
JA: Jasone, odbij!
JASON: Uuu, volim kad si vatrena!
JA: Jasone, ako ne otiđeš u roku od pet sekundi, baš me briga ako opet zaradila kaznu, kunem se da ću te ureknuti!
JASON: Bolje da gibam! Vidimo se patkice slatkice!
Jason je otperjao iz knjižnice, a ja sam začula deranje Madame Pince. Posve sam zaboravila na knjige. Na sreću, Matt mi ih je pomogao odnesti na police, a onda smo se pozdravili i on je otišao. Vratila sam se za stol gdje su Luna i Alex pisali zadaću.
ALEX: Zašto si ti tako prpošna?
JA: Matt Tanner me upravo pozvao na deat!
LUNA: Ideš! Da mi je znati kako si ti upecala takva komada!
ALEX: Ima nešto što ti nemaš!
LUNA: A što je to?
ALEX: Pamet!
Luna ga je prostreljala otrovnim pogledom, a ja sam zaključila da ovaj dan ipak neće biti tako loš.
10.11.2006. u 15:49
° 34 thoughts of the world ° Print ° # °
Malfoyjeva nesreća
Stalno mi je ono pismo bilo na pameti. Tko mi ga šalje? Je li sve to samo šala? Nikako se nisam mogla oteti dojmu da se netko poigrava sa mnom. Ponekad bi se zatekla na nekom mjestu, a da nisam ni znala kako sam tamo dospjela. Kao da sam imala rupe u svom sjećanju. Pamtila sam duga prazna razdoblja u kojima nisam ništa radila. Jednostavno sam bila oslobođena svih misli i emocija. U tim trenucima sam bila poput biljke. Luna i Alex su bili užasno zabrinuti za mene, no imali su oni i svoje probleme.
Kao prvo, bile su tu školske obaveze. Nastavnici su nas toliko opterećivali zadaćama da više nije bilo čudno da netko brizne u plač ili da ga nastavnici moraju pustiti s nastave jer se mora smiriti. Cho je bila prva koju je McGonagallica morala pustiti s nastave jer je počela ridati na satu kako je glupa i kako ne može izdržati pritisak te je zahtjevala da odmah napusti školu. Madame Pomfrey joj je prepisala napitak za smirenje.
ALEX: Začepi! Nije ona uopće tako loša!
LUNA: Ma daj molim te! Toliko je ružna da bi trebala nositi bedž na prednjoj strani pelerine da joj možemo razlikovati guzicu od glave!
Alex je Luni uputio pogled pun mržnje i otperjao dalje. Vjerovatno k Cho u bolnicu da provjeri kako je. Luna i ja smo otišle u knjižnicu da posudimo dodatnu literaturu za našu zadaću za Flitwicka. Na našu nesreću, tamo je bio Malfoy.
MALFOY: Ti Riversice hoćeš dobiti po svojoj lajavoj gubici?
MADAM PINCE: SPREMITE TE ŠTAPIĆE! NEMA IZVOĐENJA ČAROLIJA U KNJIŽNICI!
LUNA: Imaš sreće Malfoy! Da nas stari lešinar nije sprječio, sredila bi te!
MALFOY: Jedino što mi ti možeš napraviti jest da me poprskaš iskrama!
JA: Expeliamos!
Malfoyja je pogodila moja čarolija i odletio je na drugi kraj knjižnice se udario u policu. Teške, debele i prašnjave knjige su pale na njega tako da mu je samo glava virila van. Luna me je zadivljeno gledala, Madame Pince je urlala na mene, Goyle je otišao po Snapea, Crabe po Madame Pomfrey dok je Malfoy ošamućeno ležao na podu. Nakon što su ga odvezli u bolnicu, ja sam morala ići k McGonagallici u kabinet.
JA: Hm?
MCGONAGALLICA: Jeste li, unatoč zabrani Madame Pince da nema čarobiranja u knjižnici, izvukli čarobni štapić te ga upotrijebili protiv gospodina Malfoyja?
JA: Jesam i jako mi je žao.
MCGONAGALLICA: Žao vam je?
JA: Pa, nije mi žao što sam ušutkala Malfoyja i što ima frakturu lubanje, ali mi je žao što smo zbog mene izgubili pedeset bodova.
MCGONAGALLICA: I osim toga ćete do kraja ovog tjedna odrađivati kaznu!
JA: Razumijem.
Vrativši se kasnije u društvenu prostoriju, bila sam posve zatečena svojim postupkom. Nikad prije nisam tako burno reagirala, uglavnom sam ja mirna osoba koja ne voli sukobe. Doista mi nije jasno što me moglo navesti na takav postupak.
JA: Ovaj...hvala, valjda!
LUNA: Dobila si pismo, buntovnice!
JA: Ne zovi me tako! I od koga je pismo? Još jedno nepotpisano?
LUNA: Ne, ovog puta je potpisano i nije napisano krvlju! Od tvoje mame je.
JA: Što kaže?
LUNA: Od kud da znam? Pa ne čitam ti poštu!
JA: Luna...
LUNA: No dobro, malo sam zavirila! Piše da je tvoj tata ozlijeđen dok je bio na zadatku za Red, ali da je dobro i da se oporavlja u Sv. Mungu.
06.11.2006. u 20:24
° 22 thoughts of the world ° Print ° # °
Pismo natopljeno krvlju
Sutradan nakon što smo se probudili, Alex, Luna i ja smo otišli na doručak. Ušli smo u Veliku dvoranu poslije Ravenclawa. Sjeli smo za stol i Luna čim je spazila da imaju muffine s čokoladom i karamelom, počela se šopati. Alex je pak buljio u Ravenclawski stol prema Cho. Došlo mi je da ga opalim maljcem u glavu. Srećom, tad su do nas došli Fred i George nudeći nam svoje zabušantske zbirke.
LUNA: Možda bi i kupila da kod sebe imam novce!
GEORGE: Još ćete vi nas preklinjati za to!
ALEX: Ma nemoj, a zašto?
FRED: Počela ti je peta godina, što znači da će te nas uskoro preklinjati za naše bombone! Baš smo to sad rekli Hermioni!
JA: Pa zašto će nam ti vaši bomboni?
GEORGE: Peta godina je godina ČAS-ova! Polažete ispite za čarobnjačke stupnjeve koje želite imati! Naradit ćete se ko konji!
JA: Nisam primjetila da ste vi mrdnuli prstom kad ste polagali ČAS-ove! Uspjeli ste svaki od vas skucati po tri ČAS-a!
FRED (zamišljeno): Mi vjerujemo da svoju sreću treba graditi izvan akademskih uspjeha!
GEORGE (zijeva): Hajde Fred, ako se požurimo možda prije Travarstva stignemo prodati nekoliko produćenih ušiju.
Luna je okrenula očima, a Alex je nastavio buljiti u Cho. Prvi sat smo trebali imati Napitke, no netko je podvalio Snapeu bljuvalicu u pecivo (baš se pitam tko!), pa je bio u bolnici. Zbog pljuska smo ostali u dvorcu. Našli smo mjesta u bučnoj i krcatoj učionici na prvom katu, u kojoj je Peeves sanjivo letio oko lustera, povremeno iz puhaljke ispuhujući kuglice s tintom na odabrane žrtve. U društvenu prostoriju nismo smjeli dok predstojnici domava ne pronađu krivce za Snapeovu ''nesreću''. Luna, Alex i ja smo sjedili pored prozora kad smo začuli kuckanje po prozoru. Isprva smo mislili da je to lupanje kapljica kiše, a onda smo vidjeli da je to sova. Propustili smo je unutra pri čemu je u učionici nastao propuh.
LUNA: Od koga je?
JA: Ne znam, ne piše!
Skinula sam pismo i pročitala ga: Legenda duboko u dvorcu počiva, neman spremna za krvoproliće vreba. Raspečatit će se sudbina zla i pred njezinom moći pokleknut će svatko tko joj se suprotstavi. Rasporena mrtva tijela uskoro će biti njezina, srca nedužnih ljudi uskoro će biti osakaćena!
JA: Nemam pojima.
LUNA: Ma to se vjerovatno Malfoy s nama sprdava!
JA: Malfoy je retardirani, on ne može sastaviti nešto ovakvo!
MCGONAGALLICA (iznenada dolazi): Gospođice Summers, znate li vi tko je podmetnuo bljuv... Što vam je to u ruci?
JA: Oh, ovaj...pismo.
MCGONAGALLICA: Od koga?
JA: M-moje mame.
MCGONAGALLICA: Napisano krvlju?!
JA: Kako molim?
MCGONAGALLICA: Pogledajte malo bolje! To pismo nije pisano uobičajenom tintom nego krvlju! Ja... PEEVES!!!
Zaurala je tako da se cijela prostorija stresla nakon što joj je Peeves bacio tintarnicu na glavu, izbeljio joj se, a onda cerekajući se izašao iz prostorije.
JA: Ma, moja mama je kupila kod Zonka tintu koja mijenja boje. Vjerovatno je time napisala ovo pismo!
LUNA (izvlači me iz nevolje): Ovaj...gospođo profesor, što ste nas ono došli pitati?
MCGONAGALLICA: Oh, skoro zaborvih! Znate li tko je podmetnu bljuvalicu profesoru Snapeu?
ALEX: Da, čini mi se da je Michelle nešto pričala o tome kako bi voljela vidjeti Snapea u bolničkoj postelji.
MCGONAGALLICA: GOSPOĐICE MICHELLE!!!
LUNA: Ti znaš da Michelle nije ništa kriva. Mislim Fred i George su...
ALEX: Ja znam, ali McGonagallica ne zna!
McGonagallica je pošla naći Michelle, a ja sam uzdahnula s olakšanjem. Pogledala sam pismo i vidjela da je stvarno napisano krvlju. Nešto mi je govorilo da to nije samo obična spačka...
P.S. Posjetite moj drugi blog!
31.10.2006. u 08:53
° 39 thoughts of the world ° Print ° # °
Odlazak s Hogwarts expresom
Evo, dobila sam danas ispriraciju za novi blog pa sam ga evo napravila. I dalje ću pisati i ovaj blog i Jessie Shadyside blog, a postove možete očekivati da će na oba bloga biti objavljeni isti dan. Dakle, kad je na ovom blogu novi post i na onom drugom je. Uživajte u priči! Vaša Jessie odnosno Anna!
Stajala sam na peronu 9 i tri četvrt okružena prijateljima. Svo troje smo pričali u jedan glas, prepričavajući doživljaje s ljeta. Luna je pričala o turneji po svih pedeset američkih država u kojima su njezini roditelji održali koncert, Alex je razglabao o tome kako je u Francuskoj spasio neku curu od gangstera (moš si mislit), a ja sam ispričala o svom ljetovanju s roditeljima u Japanu. Kad je Alex u daljini ugledao Michelle, brzo se sakrio iza hrpe kovčega.
JA: Ne, vjerovatno još nije došao!
MICHELLE: Šteta, htjela sam ga pitati želi li biti sa mnom u kupeu!
LUNA: To sigurno ne želi propustiti!
MICHELLE: Ako ga vidite, recite mu da ga tražim!
Otišla je, a Alex je odahnuo. Luna, Alex, Melissa, Kyra i ja pronašli smo jedan zajednički odjeljak i tamo se smjestili. Kyra i Melissa su se zapričale, pošto se nisu vidjele čitavo ljeto. Alex je nastavio blebetati o Francuskinji koju je upoznao preko ljeta. Kad su nam dojadili njegovi hvalospjevi o šarmiranju tu cure, koja najvjerovatnije nije ni postojala, Luna nam je ispričala sve o tome kako se vozikala s liftom gore dolje po Empaire State Buildingu, jahala konje u Texasu, kupala se na kalifornijskim plažama itd. Oko podneva je do nas opet došla Michelle.
ALEX (nervozno): Pa, ovaj...
MICHELLE: Bi li želio doći sjesti u moj kupe?
ALEX: Ovaj...pa sad sjedim tu s prijateljicama, možda koji drugi put.
Michelle je sva nadurena otišla, a Alex je zavrtio glavom. Melissa ga je zaljubljeno pogledala, no on to nije primjetio jer su do našeg odjeljka sad došli Draco Malfoy i njegovi pajdaši Crabe i Goyle te Malfoyjeva cura Pansy Parkinson.
MALFOY: Pazi se Riversice, moglo bi te koštati glave!
LUNA: Za razliku od tebe, ja barem imam glavu na ramenima!
PANSY: Medek, hoćeš da ju ja sredim?
JA: Kako romantična i srcedrapajuća scena! Dođem mi da zaplačem!
MALFOY: Ti hoćeš batine, jel da Summersice?
ALEX: A što ćeš joj napraviti? Pa ti uopće ne znaš ni držati čarobni štapić u rukama! Jedino što joj možeš napraviti jest da ju poprskaš iskrama.
Luna i ja smo se pukle smijati, a Malfoy je izvadio čarobni štapić. Luna je bila brža (iako je crkavala od smijeha) i ureknula ga Tarrantalergom, pa je Malfoy počeo izvoditi nekontrolirane plesne pokrete. Alex, Luna i ja samo što se nismo upiškili od smijeha!
29.10.2006. u 20:18
° 4 thoughts of the world ° Print ° # °